Novčani sustav na osnovi zlata doživio je slom zbog:
- gubitka zlata usred trošenja, izlizivanja zlatnika. Zbog težnje pojedinaca da posjeduju zlato, novac se povlačio iz prometa i tezaurirao, što je dovodilo do poremećaja gospodarske ravnoteže.
- jer su nepotpuni zlatni novčani sustavi (na osnovi zlatnih poluga i zlatnih deviza) omogućili uštedu zlata ali nisu mogli spriječiti emisiju novčanica preko dozvoljene granice.
- političkog rizika. Zlatna rezerva se mogla deponirati kod stranih banaka i u slučaju rata postojao je veliki rizik gubitka novčanih rezervi.
- jer je na temelju automatizma u reguliranju količine novca stvoren privid da se njime gospodarstvo opskrbljivalo potrebnom količinom.
U sustavu sa zlatom u opticaju zbog ograničenosti količine zlata u prirodi, emitirala se uvijek manja količina novca od one koja je potrebna gospodarstvu.
Kod zlatno-polužnog i zlatno-deviznog sustava u opticaju su bile novčanice a problem osiguranja potrebne količine zlata bio je još teži.
Razlikujemo dvije teorije koje su se bavile problemom količine novca u gospodarstvu:
1. TEORIJA CIRKULACIJE (Currency principle)
Ova teorija je zastupala potrebu 100%-tnog pokrića novčanica jer je u opticaju mogla biti samo ona količinanovčanica koja odgovara vrijednosti zlata u trezorima banke.
2. TEORIJA BANKARSKOG NAČELA (Banking principle)
Ova teorija je prepuštala državi ili banci da odredi postotak pokrića novčanica u zlatu.
- neravnomjernosti u gospodarskom razvoju zemalja koje su primjenjivale zlatni novčani sustav.