Uzroci sloma novčanog sustava na osnovi zlata

Novčani sustav na osnovi zlata doživio je slom zbog:

1. gubitka zlata usred trošenja, izlizivanja zlatnika. Zbog težnje pojedinaca da posjeduju zlato, novac se povlačio iz prometa i tezaurirao, što je dovodilo do poremećaja gospodarske ravnoteže.
    
2. jer su nepotpuni zlatni novčani sustavi (na osnovi zlatnih poluga i zlatnih deviza) omogućili uštedu zlata ali nisu mogli spriječiti emisiju novčanica preko dozvoljene granice.
    
3. političkog rizika. Zlatna rezerva se mogla deponirati kod stranih banaka i u slučaju rata postojao je veliki rizik gubitka novčanih rezervi.
    
4. jer je na temelju automatizma u reguliranju količine novca stvoren privid da se njime gospodarstvo opskrbljivalo potrebnom količinom.
   U sustavu sa zlatom u opticaju zbog ograničenosti količine zlata u prirodi, emitirala se uvijek manja količina novca od one koja je potrebna gospodarstvu.
   Kod zlatno-polužnog i zlatno-deviznog sustava u opticaju su bile novčanice a problem osiguranja potrebne količine zlata bio je još teži.
   Razlikujemo dvije teorije koje su se bavile problemom količine novca u gospodarstvu:
   1. TEORIJA CIRKULACIJE (Currency principle)
   Ova teorija je zastupala potrebu 100%-tnog pokrića novčanica jer je u opticaju mogla biti samo ona količinanovčanica koja odgovara vrijednosti zlata u trezorima banke.
   2. TEORIJA BANKARSKOG NAČELA (Banking principle)
   Ova teorija je prepuštala državi ili banci da odredi postotak pokrića novčanica u zlatu.
    
5. neravnomjernosti u gospodarskom razvoju zemalja koje su primjenjivale zlatni novčani sustav.

Novčani sustav kroz povijest (8)

6. VALUTA NA OSNOVI ZLATNIH DEVIZA

Ovaj sustav najprije se pojavio u kolonijalnim zemljama koje su kao osnovu svoje valute uzele valutu svoje meropole. Zlatom ojačan novac metropole davao je kolonijalnom pučanstvu povjerenje u novčani sustav.

Primjenjivao se u dijelovima Indije koji su bili pod vlašću Nizozemske, zatim u Argentini, Austro-Ugarskoj, Rusiji i Filipinima.

Karakteristike ovog sustava su:

1. emisijska banka ima zakonsko pravo da sav, ili najveći dio svoje novčane rezerve drži u zlatnim devizama. Zlatna deviza je strani novac koji ima pokriće u zlatu.

2. Imaocu novčanica koji ih je želio zamijeniti za zlatne devize emisijska banka je bila obvezna isplatiti odgovarajuću svoju zlatnih deviza.

3. Tečaj valute u ovom sustavu nije bio prepušten tržištu i njegovim zakonitostima već ga je određivala država.

Novčani sustav kroz povijest (7)

5. VALUTA NA OSNOVI ZLATNIH POLUGA

Karakteristika ovog sustava je da valutarni novac nije zlato već je to bio papirni novac čije su jedinice bile definirane u zlatu. Njihova vrijednost (vrijednost novčanica) je bila promjenjiva i ovisila je o odnosu između uvoza i izvoza zlata. Vrijednost novčanica se pri većem uvozu smanjivala i suprotno.
Za pokriće novčanica služile su zlatne poluge koje su bile pohranjivane u emisijskoj banci. One su mogle biti zamijenjene za novac samo ako se radilo o većoj količini novca.

Novčani sustav kroz povijest (6)

4. ZLATNA VALUTA SA ZLATOM U OPTICAJU

Ovaj sustav primjenjivao se u Engleskoj, Njemačkoj, u zemljama članicama "Latinske novčane unije", u SAD, Austro-Ugarskoj, Indiji itd.

Karakteristike sustava zlatne valute sa zlatom u opticaju su:

1. Novac pune vrijednosti je onaj koji je iskovan od zlata.
2. Nominalna vrijednost kovanog novca odgovara njegovoj stvarnoj vrijednosti (npr. ako je na novcu naznačeno da predstavlja 5 mg zlata, tada je u njemu i sadržana ta količina zlata).
3. Od kovnice novca svatko je mogao tražiti onoliko iskovanog novca koliko je zlata predao.
4. Novčanice koje izdaje emisijska banka surogat su zlatnog novca i zamjenjive su svakog trenutka za zlatni novac.
5. Najznačajnije obilježje ovog novčanog sustava je AUTOMATIZAM, kojim se količina novca u opticaju regulira "sama po sebi". 
• U opticaj se pušta ona količina novca za koju se smatra da je dovoljna da se može razmijeniti ponuđena roba. Svako odstupanje od potrebne količine novca u opticaju izaziva neravnotežu u gospodarstvu. Veća količina novca od potrebne smanjuje njegovu vrijednost što dovodi do porasta cijena, inflacije i poremećaja u gospodarstvu.
• Logika automatizma zlatnog novčanog sustava očituje se na sljedeći način:
- na domaćem području:
Svako povećanje u proizvodnji zlata izaziva porast domaćih cijena drugih proizvoda, a to privlači poduzetnike da se orijentiraju na proizvodnju tih proizvoda jer imaju veću mogućnost zarade nego u proizvodnji zlata. Pad proizvodnje zlata smanjuje količinu novca što izaziva pad cijena proizvoda i uspostavljanje ravnoteže u gospodarstvu.
- na području gospodarskih odnosa s drugim zemljama:
Povećana količina novca u opticaju izaziva porast domaćih cijena, posljedica toga je povećan uvoz robe, ako je jeftinija od domaće, a uvozna se roba plaća zlatnim novcem. Odljev domaćeg novca u inozemstvo izaziva pad domaćih cijena i uspostavljanje ravnoteže.
Na taj se način količina potrebnog novca u opticaju automatski određuje. Zahvaljujući njegovom automatizmu uspostavlja se stabilnost nacionalnih gospodarstava kroz određeno vrijeme.

Novčani sustav kroz povijest (5)

3. SREBRNA VALUTA

Sustav srebrne valute naziva se još i MONOMETALISTIČKI sustav jer se novac kovao samo iz srebra, tj. iz kovine jedne vrste.
Ovaj sustav primjenjivao se u zemljama na čijem su se području nalazili bogati rudnici srebra. Primjenjivao se u drugoj polovici 19. st. u nekim državama Europe (Nizozemska, Njemačka, Austro-Ugarska) i Rusiji, zatim Indiji i Kini