Funkcije novca: mjera vrijednosti

 
1. MJERA VRIJEDNOSTI

Funkcija novca kao mjere vrijednosti očituje se u tom da se pomoću novca može odrediti (izmjeriti) vrijednost bilo koje druge robe.

npr.

1 par cipela = 1000 N

N = novčana jedinica, npr. dolar.

Novčani iznos vrijednosti robe je CIJENA.

Da bi novac mogao mjeriti vrijednost druge robe on sam mora imati vrijednost. Dugo je vremena jedinica mjere bilo zlato koje je zbog svojih svojstava najviše odgovaralo toj ulozi.
Dakle, da bi novac mogao mjeriti vrijednost neke druge robe, on mora predstavljati određenu količinu vrijednosti, a to znači da mora predstavljati određenu količinu zlata (Au).

1973.g.
1 $ = 0,736662 g Au
1 automobil = 1000 g Au
1 automobil = 1369 $

Prema sporazumu Međunarodne novčarske zaklade vrijednost se novca svake njegove članice izražavala bilo u zlatu, kao zajedničkom nazivniku, bilo u USD ($, američki dolar).
MMZ (Međunarodna monetarna zaklada) je 1976. izvršila demonetizaciju zlata pa nijedna njezina članica više nije vrijednost svoje valute izražavala u zlatu. Od 1980. godine, kada je odluka Zaklade stupila na snagu, paritet (lat. par - jednako, jednaka vrijednost) nacionalnih valuta određuje se prema jednoj ili više konvertibilnih valuta, ili prema obračunskoj valuti.

MJERILO CIJENA je težinska jedinica robe novca, dakle 1g, 2g zlata koje je odredila država. Mjerilo cijena je, dakle, USD, EUR... Znači, USD, EUR su novčanice koje predstavljaju određenu količinu zlata, težinsku jedinicu zlata kojeu određuje država.
(Mjerilo cijena je količina zlata koju predstavlja jedna valuta.)

MJERILO VRIJEDNOSTI je apstraktni rad sadržan u robi novcu, dakle, ne zlato već rad sadržan (opredmećen) u zlatu. Apstraktni rad sadržan u robi - novcu priznat je kao društveno potreban rad pa je taj rad postao mjerilo vrijednosti za svu drugu robu.

1 nalivpero = 3g zlata (Au)

Dakle, 1 naliv-pero vrijedi koliko i 3g zlata zato što je u jednom nalivperu sadržano isto toliko društveno potrebnog radnog vremena (apstraktnog rada) kao i u 3g zlata.

Kod funkcije novca kao mjere vrijednosti novac ne mora biti (realno) prisutan. U onom slučaju on funkcionira idealno, zamišljeno. Npr. da bi se izrazila vrijednost automobila nije potrebno imati odgovarajuću vrijednost novca. Dovoljno je zamisliti da automobil vrijedi 500.000 novčanih jedinica. Ova funkcija samo izražava vrijednost robe.