Za novac kao pravnu pojavu bitno je da je on "atribut suverene vlasti" i "jedan od vrhunskih izraza državnog suvereniteta". Novcem se izmiruju novčane tražbine ali i druge obveze. Stvari koje su u ulozi novca imaju, u odnosu na istvovrsne i sve druge stvari, poseban položaj i pravnim se jezikom nazivaju "REI SUI GENERIS" (lat. svojevrsne stvari).
S gospodarskog stanovišta novac je bitan element svakog gospodarskog posla a time i cjelokupnog nacionalnog bogatstva.
Znamo da je svaki novac roba, stvar (nekad su to bile školjke, platno, žito, kasnije kovine a danas papir). Stvari koje su u funkciji novca razlikuju se od istovrsnih i svih drugih stvari po tome što su posrednici pri razmjeni. Tu sposobnost priznaje im država svojim pravnim propisima. Država priznaje i njihovu nominalnu vrijednost, tj. onu vrijednost na koju glasi pojedina valuta.
Stvarnu (tržišnu) vrijednost novca koja je predmet istraživanja gospodarskih znanosti određuje tržište na osnovi veličine ponude i potražnje.
Povećanje ponude robe uz nepromijenjenu količinu novca i nepromijenjene druge uvjete POVEĆAVA njegovu stvarnu vrijednost. U tom slučaju je za kupovinu veće ili jednake količine robe potrebno manje novca jer jedna novčana jedinica ima veću vrijednost.
Obveze čiji predmet je novac drugačije su pravno uređene nego sve druge obveze.
Novčana je obveza, za razliku od drugih obveza, pravno neuništiva. To vrijedi i u slučaju da se promijeni valuta ili da se njezina vrijednost smanji zbog inflacije.
Budući se po svojoj prirodi novčana obveza temelji na nominalističkom načelu, svaka je takva obveza određena brojem novčanih jedinica. U skladu s ovim načelom, dužnik je obvezan vratiti onoliki broj novčanih jedinica koliki je pozajmio, unatoč tom ešto se vrijednost svake od njih od trenutka pozajmljivanja do trenutka vraćanja promijenila.
Da bi se i dužnik i vjerovnik, a posebno vjerovnik, zaštitili od nepovoljnih posljedica primjene tog načela, primjenjuju se zaštitne klauzule. Pomoću klauzula se nominalna vrijednost neke novčane obveze vezuje za određenu robu (čija je vrijednost stabilnija od novca) ili za valutu, odnosno za indeks cijena određenih proizvoda.
PRIMJER
Dužnik je pozajmio 60.000 HRK. U trenutku zaduživanja taj iznos odgovara službenom tečaju od 1.000 EUR. Prilikom vraćanja zajma on se obvezuje da će vratiti onoliko novčanih jedinica koliko tada iznosi vrijednost 1.000 EUR na našem novčanom tržištu.
| POČETNA | SADRŽAJ | ZAKONI I PROPISI | OBRASCI | AKTUALNOSTI |