četvrtak, 1. srpnja 2010.

Funkcije novca: prometno sredstvo

 
2. PROMETNO SREDSTVO

Funkcija novca kao prometnog sredstva očituje se u tome da je novac posrednik u razmjeni između dvije robe.
Kao posrednik u prometu roba, novac omogućuje razmjenu jedne robe za drugu. Da bi se razmjena mogla izvršiti, novac mora biti realno prisutan. Bez njegove prisutnosti razmjena nije moguća.

Prelaženje robe iz vlasništva jedne osobe u vlasništvo druge osobe je promet robe. U tom prometu robe novac je posrednik u razmjeni.

R - N - R
(roba - novac - roba)

I.
Prva operacija je prodaja: R - N
Ako se proizvod ne proda, onda se vrijednost sadržana u tom proizvodu neće pretvoriti u odgovarajuću vrijednost sadržanu u novcu. Taj proizvod neće biti roba pa se rad utrošen u proizvodnju tog proizvoda neće priznati kao društveno potreban rad.

II.
Druga operacija je kupnja: N - R
Ova operacija je lakša od prve (R - N) jer novac kao opći ekvivalent, kao društveno priznatu vrijednost traži svatko, pa se prema tome i znatno lakše pretvara u robu nego roba u novac.

Pretvaranje robe u novac i novca u robu nazivamo metamorfozom robe.

Kružni tok procesa R - N - R jednog proizvođača isprepliće se s kružnim tokom drugog proizvođača. Ta se povezanost očituje u tome što je završetak procesa u kružnom toku R-N-R jednog proizvođača tj. N-R, za drugog početak procesa u kružnom novčanom toku R-N-R (tj. R-N). Tu povezanost možemo pokazati na sljedeći način:

R-N-R-N-R-N-R

Prilikom prometa robe promeće se i sam novac tj. prelazi iz ruku svog vlasnika - kupca u vlasništvo druge osobe - prodavaoca robe.
U ovom se i sastoji funkcija novca kao prometnog sredstva, da je novac posrednik u razmjeni i da omogućuje robni promet.
To kretanje novca iz ruku jednog vlasnika u ruke drugog vlasnika nazivamo opticajem ili optjecajem novca.

U svezi s funkcijom novca kao prometnog sredstva i opticajem novca koji je uvjetovan tom funkcijom novca pitamo se kolika je količina novca potrebna u jednoj zemlji da bi se roba mogla nesmetano realizirati.
U obzir ćemo uzeti dva čimbenika:
1.
ukupne cijene cjelokupne robe u jednoj zemlji (neka je zbroj cijena svih vrsta roba 100 mlrd)
2.
opticaj istoimenih komada novca. Taj se faktor sastoji u tome da jedna novčanica npr. od 1000 N služi u prometu kao posrednik u razmjeni ne samo jedne robe već i više vrsta roba. Npr. A je s 1000 N kupio robu od B koja vrijedi 1000 N, B s tom istom novčanicom kupuje robu od C (u istoj vrijednosti), C od D, D od E itd. U primjeru vidimo da je jednom, istom novčanicom koja je kolala iz ruke u ruku, od kupca prodavaocu realizirana vrijednost od 4000 N. Dakle, jednom novčanicom od 1000 N, zato što ona optječe, obavljena je kupoprodaja četiri vrste robe po 1000 N, što ukupno iznosi 4000 N.

Kao što je jedna novčanica od 1000 N opticajem omogućila realizaciju vrijednosti od 4000 N, ona isto tako može omogućiti realizaciju i znatno veće mase robe, npr. 10.000 N. Dakle, za realizaciju vrijednosti roba od 10.000 N nije potrebno u opticaju 10.000 N već samo 1000 N zato jer brzina opticaja novca nadoknađuje njegovu količinu.

Za određivanje količine robe u optijecaju u jednoj zemlji služimo se zbrojem svih robnih cijena i brojem opticaja istoimenih komada novca u jednoj godini. U našem primjeru zbroj svih robnih cijena je 100 mlrd N a broj opticaja istoimenih komada novca je 4. U ovom slučaju količina (K) novca (N) potrebnog (P) u (U) opticaju (O) je 25 mlrd N.

                 zbroj svih robnih cijena
KNPUO = -----------------------------------------
                 broj opticaja istoimenih komada novca

                 100 mlrd N
KNPUO = -------------------- = 25 mlrd N
                 4

Vidimo da brzina opticaja novca nadoknađuje njegovu količinu.