Funkcije novca: platežno sredstvo

 
3. PLATEŽNO SREDSTVO

Razvitak robne proizvodnje i razmjene putem novca dovodi do toga da se prodaja robe vremenski razdvaja od njezina pretvaranja u novac.
Funkcija novca kao platežnog sredstva očituje se u tome da pri kupnji i prodaji novac funkcionira samo kao mjerilo vrijednosti a ne i kao prometno sredstvo, pri čemu se realizacija cijene robe odgađa za kasnije.
Dakle, radi se o odgođenom plaćanju jer se vrši prodaja robe na kredit (lat. credo = vjerovati).

Novac funkcionira kao platežno sredstvo onog trenutka kad dužnik - kupac ispunjava preuzetu obvezu prema vjerovniku - prodavaocu, dakle momentom plaćanja prije preuzete robe na kredit.
Kupoprodaja robe na kredit na osnovi funkcije novca kao platežnog sredstva ne odvija se bez ikakve garancije. Prodavatelj traži od kupca osiguranje izvršenja obveze, što kupac i čini putem mjenice, tj. kreditnog vrijednosnog papira. Mjenice koje glase na ime vjerovnika (REMITENTA) cirkuliraju umjesto novca prenošenjem (INDOSIRANJEM) NA DRUGE OSOBE (lat. indosare = prenijeti, staviti na leđa).

PRIMJER

Prodavatelj A prodao je robu kupcu B. B mu je izdao mjenicu za vrijednost prodane robe uz kamate do dana dospijeća mjenice tj. do dana do kojeg je preuzeo obvezu da će isplatiti vrijednost kupljene robe. Prodavatelj - vjerovnik, sada vlasnik mjenice, može mjenicom kupiti robu od trgovca C u visini mjenične svote tako da mu umjesto novca ustupi mjenicu naznačivši ga kao novog vlasnika mjenice. Na poleđini mjenice B daje nalog da se plati onome kojega je naznačio kao novog vlasnika (uz svoj potpis). Novi vlasnik mjenice može od dužnika B naplatiti iznos na dan njezina dospijeća, ali može i mjenicu prenositi dalje, sve do dana dospijeća. Na taj način mjenica putem indosiranja do dana dospijeća zamjenjuje novac pa se naziva KREDITNI NOVAC.

Uz mjenicu, u kreditni novac ubrajamo i ček.
Vlasnik novca može svoj novac položiti u banku koja mu otvara tekući račun. Tu mu novac stoji na raspolaganju i on ga može ili sam podizati ili ovlastiti drugog da ga podigne. To čini pomoću pismenog naloga banci da iz njegova pologa na tekućem računu isplati njemu ili drugoj osobi određenu svotu novca. Takav pismeni nalog banci da izvrši isplatu iz pologa vlasnika računa zove se ČEK. To omogućuje kupcu robe da protuvrijednost kupljene robe plati ne gotovinom već čekom. Primalac čeka može tim istim čekom dalje kupovati robu. Ček tako može cirkulirati i zamjenjivati novac u opticaju sve dok ga imalac ne podnese na isplatu.

Velik dio robnog prometa odvija se izravnavanjem dugova i potraživanja. Ovdje se radi o suvremenoj trampi - KOMPENZACIJI (vrši se razmjena robe za robu).

Danas se najčešće promet robe između poduzeća odvija putem žiro-računa pojedinog poduzeća što ga vodi banka. Na temelju toga velik dio robe realizira se putem žiro računa tj. bezgotovinskim plaćanjem.
Kupac robe daje nalog banci da s njegova žiro računa prenese određenu sumu novca na žiro račun prodavatelja. Naziv ŽIRALNI NOVAC potječe otud što on kruži s računa na račun (lat. gyrus = krug).

Npr.
A, koji ima na računu kod banke 100.000 N koristi se dijelom tih sredstava za plaćanje B, koji također ima žiro račun i npr. 100.000 N kod iste banke. U tom slučaju on daje nalog banci da s njegovog računa dio sredstava (20.000 N) doznači u korist računa B. Time je dio sredstava s računa A (20.000 N) napravio krug.



Žiralni novac nazivamo i depozitnim jer sredstva na računu A i B od 100.000 N predstavljaju polog - depozit, koji njihovim vlasnicima (A i B) daje pravo da njim raspolažu.

Pored naziva žiralni odnosno depozitni novac susrećemo još i nazive skripturalni ili knjižni novac, a također i naziv računski novac budući da taj novac egzistira na računima kod banke.