Prije pojave novca vršila se razmjena proizvoda za proizvod (razmjena od oka).
Usavršavanjem naturalne razmjene neki su se proizvodi zbog svoje kvalitete počeli češće upotrebljavati pri razmjeni. To su bili najprimitivniji oblici novca (drveni, kameni i kovani predmeti, koža).
Tijekom vremena je ulogu sredstva razmjene preuzimala ona roba koja se zbog svoje upotrebne i prometne vrijednosti lakše razmjenjivala od druge robe (stoka, školjke, krzno, žito).
Razvojem trgovine ulogu novca dobili su metali (osobito plemeniti). Od metala se kovao novac (pa se metali zovu i kovine), koji je vremenom bio zamijenjen banknotama iz kojih se kasnije razvio papirni novac.
Uporaba kovina kao novca izazivala je niz teškoća jer je zbog potreba trgovanja prenošenje kovanog novca bilo teško i opasno i zato što se kovani novac upotrebom trošio te se tako smanjivala težina plemenite i skupe kovine.
Zbog toga je kovina zamijenjena potvrdama - certifikatima. Njima su zlatari potvrđivali njihovom imaocu da su deponirali kod njih zlato ili srebro i da na temelju njih mogu podići naznačenu količinu plemenite kovine. Pošto je sve manje deponenata tražilo zamjenu potvrda za deponiranekovine, zlatari su uvidjeli da za njih nema rizika ako izdaju potvrde kojih je ukupna vrijednost veća od vrijednosti deponirane kovine pa su počeli odobravati kredite.
Vremenom su ulogu zlatara preuzele banke, a posebno EMISIJSKA BANKA. Potvrde koje su banke izdavale nazivaju se BANKOVNE NOTE ili BANKNOTE. Njima su se banke obvezivale da će njihovom donosiocu isplatiti određenu svotu valute.
Kad su banke ukinule zamjenjivost banknote za valutu, banknota je iz osnova promijenila svoje značenje. Tada je država donijela propis kojim je banknotu proglasila zakonskim sredstvom plaćanja. Od tada se banknotom može namiriti svaki novčani dug a njeno se priznanje kao sredstva plaćanja ne smije odbiti.
| POČETNA | SADRŽAJ | ZAKONI I PROPISI | OBRASCI | AKTUALNOSTI |